Budim se ujutro i razmisljam odakle krenuti. Dorucak i kavica su najbolji nacin za zapoceti dan kad vec nemam fiksno dogovoreno vrijeme potencijalnog razgovora za posao. Proucavam raspored autobusa i kako mi je najlakse doci do Western Cyclea. Ipak se odlucujem za prosetati do njih sto je bila dosta velika pogreska. Imao sam cca 5km do trgovine, a vani je bilo -22 stupnja. Smrznio sam se kao g….o. :D Upadam u Western Cycle i trazim managera zaduzenog za zaposljavanje no covjek je zauzet i moli me da dodjem neki drugi put. Uz malo kukanja kak sam se smrznio i hodao do trgovine smilovao se i rekao nek naletim za sat vremena dok zavrsi sastanak. Iskoristavam priliku i odlazim u obliznju Cajnu kucu. Grijem se uz cas i surfanje iducih sat vremena. Taman sam dosao k sebi i odlazim ponovno na razgovor. Sjeo sa Jasonom i razbacili spiku kao da se znamo sto godina. I on je sam bio imigrant prije 5 godina i evo dokle je dogurao pa razumije moju situaciju. Zivotopis mi je kao stvoren za poziciju koju oni trebaju i odmah dogovaramo da u subotu dodjem u trgovinu kad glavni mehanicar dodje. Jos nije sezona pa ni ne zaposljavaju no zao im je propustiti covjeka sa takvim iskustvom. A ja cvatem. Odlazim kuci (ovaj put busom) pun samopouzdanja jer je jos jedan razgovor prosao odlicno.
Cim sam dosao kuci bacam se na potragu za jos trgovina s biciklima. Pronalazim jos jednu koja trenutno trazi mehanicara za bicikle po imenu Klondike Sporting Goods. Odmah zovem i javlja mi se Jeff koji je zaduzen za razgovore za posao i dogovaramo intervju za srijedu. Prva liga mislim u sebi.
U tom trenu zvoni mobitel i zovu iz United Cycla da kad mogu doci na razgovor jer im se jako svidja moj zivotopis i iskustvo koje imam. Pomisljam da sanjam. Pa tek sam tri dana u Kanadi. Spominjem im da vec imam dogovoren razgovor al da mogu poslije njega te dogovaramo termin za 15h u srijedu.
Uz poneku seriju na laptopu tonem u san.
0 komentari:
Objavi komentar