Home sweet home

Nakon 11 mjeseci zivota u Kanadi doslo je vrijeme za povratak kuci. Ukazala mi se prilika za zaposlenje u rodnom mjestu tako da sam odlucio malo skratiti boravak u Kanadi i pojaviti se kuci mjesec dana ranije nego sam planirao. Sam povratak je bio iznenadjenje za vecinu poznanika. 

I tako na sam Bozic ukrcavam se na avion u edmontonskoj zracnoj luci te krecem na 19-satni put kuci. Letim do Toronta gdje presjedam na avion za Istanbul te odande na treci avion koji leti do Zagreba. Sam put je protekao u najboljem redu i cak iznenadjujuce brzo. Za usporedbu sa dolaskom u Kanadu ovdje sam uspio prespavati veci dio puta. 

Dolazak kuci je bio stvarno lijep osjecaj.


I na kraju mog boravka u Kanadi zelio bih podijeliti sa svima koji citaju ovaj blog moj osobni dojam o Kanadi. To je mjesto neogranicenih mogucnosti gdje jedina stvar koja se meni osobno nije svidjela je zima. Jednostavno traje predugo za moje pojmove gdje ne mogu uzivati u voznjama biciklom koje su mi dosta bitna stavka u zivotu. Sve ostalo je cista pozitiva i svima bi preporucio ako mogu da dodju bez ikakvih briga da nece naci posao. Pruzite si tu priliku i probajte promjeniti zivot. Sa ovim iskustvom bih se bez problema vratio tamo ako zivotne prilike stisnu remen...

05.12.2014 Edmonton u snijegu

Stigla je zima... nekoliko mjeseci ljeta proletilo je u trenu.. nisam se ni okrenio i evo ponovno snijega. Ljeto samo po sebi je bilo stvarno zanimljivo i prepuno dogadjanja tako da se nisam niti sjetio pisati nesto. No kako zima ne dozvoljava puno boravka vani konacno sam se odlucio na malo piskaranja.

Odakle krenuti.. ne znam ni sam kako sam mogao propustiti izvjestiti o svjetskom finalu Triathlona koji se desava u gradu Edmontonu. Kao i na svim takvim desavanjima United Cycle je bio pokrovitelj te smo, mi, mehanicari bili podrska cijelom dogadjaju. Tisuce natjecatelja i nekoliko stotina tisuca gledatelja.. Pohvale za organizaciju su stizale sa svih strana.. 




Nakon toga uslijedila je humanitarna biciklijada u Hintonu. Ponovno jedna od avantura koje necu zaboraviti do kraja zivota.. Ljudi su bili fenomenalni i ugostili nas stvarno savrseno. Nakon radnog dopodneva uslijedila je voznja po okolici koja je oduzimala dah. Planine u Kanadi su nesto prelijepo...











Nakon ovih lijepih prizora dolaze oni manje lijepi.. a to je snijeg koji ce se vjerojatno zadrzati iducih 5-6 mjeseci.. u zadnjih mjesec dana nazalost sam sjeo na bicikl svega dva puta jer jednostavno je prehladno za voznju i zato zelim sto prije pobjeci odavdje u toplije krajeve :D














03.08.2014 Heritage Festival

Ovu nedjelju sam obisao poznati Heritage Festival koji u 3 dana obidje preko 300 000 ljudi i gdje se u 60 paviljona predstavi 85 svjetskih kultura. Medju njima naravno i Hrvatska. Tako je barem na trenutak duh Hrvatske bio u Edmontonu, tamburaska glazba, narodne nosnje i tradicionalna hrvatska klopa. Ljudi je bilo stvarno puno i nije bilo jednostavno prici satoru. :)


27.07.2014 Le Tour De Alberta 20th Anniversary, Morinville

Radna nedjelja... ustajem u 3h ujutro, u 4h sam vec na biciklu i vozim prema firmi gdje se nalazim sa kolegom u 5h.. uskacemo u kombi i vozimo premo Morinvillu gdje se odrzava tradicionalna biciklijada Le Tour De Alberta 2014. Ovo je vec 20ta po redu i vozi se u cast Tour De France-a te ove godine okuplja preko 1300 biciklista.. vozi se u nekoliko etapa ovisno o spremnosti vozaca, 185km, 150km, 100km, 50km, 15km i 5km za najmladje.

Najstariji vozac je i danas vozio rutu od 100km i do sada je vozio svih 20 biciklijada. Covjek ima 85 godina i vozi zajedno sa svojim sinom od 50 godina. 

I ove godine je mnogo ljudi izvuklo svoje bicikle iz garaza taman prije nego je biciklijada trebala poceti pa je trebalo pregledati i popraviti bicikle da bi bili sigurni i ispravni za voznju.

Jedan od zanimljivih trenutaka je bio kad se pojavio ogromni bicikl za 30 ljudi i da bi se vozili na njemu bilo je potrebno ubaciti koji dolar u kutiju za donacije ;)

Nakon odradjenog radnog dana valjalo se malo i pocastiti u Boston Pizza-i cisto da ne izgubimo koji kilogram nakon napornog dana.












12.07.2014 Jasper National Park

Proslo je poprilicno puno vremena od zadnje objave no posao je presao u rutinu pa nema smisla ponavljati se sa istim stvarima.. sve je i dalje u najbolje mogucem redu s razlikom da otkako je poprilicno zatoplilo ucestaliji su razni vikend izleti. Jedan od njih je razlog i ovog post-a. Radi se o izletu u Jasper National Park. Nekoliko podataka o njemu kopiranih sa Wikipedije:

Nacionalni park Jasper (engleski: Jasper National Park) je nacionalni park na istočnim obroncima kanadskog Stjenjaka na jugoistoku kanadske pokrajine Alberte, tek nešto zapadno od grada Edmontona. NP Jasper ima površinu od od 10.878 km² i osnovan je još 1907. godine. On svojom južnom stranom graniči s NP Banffom, s kojim je, zajedno s drugim susjednim parkovima Stjenjaka, upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Americi još 1984. godine pod nazivom “Nacionalni parkovi kanadskog Stjenjaka”

Ime je dobiom po traperu Jasperu Hawesu koji je vodio trgovačku postaju početkom 19. stoljeća, a šumski rezervat Jasper je osnovan 1907., da bi status nacionalnog parka dobio 1930. godine. Sjedište parka se nalazi u istoimenom naselju Jasper (Alberta) i 2011. godine je imao 1.916.677 posjetitelja. U parku izviru neke od najvažnijih rijeka ovog područja kao što su Sjeverna Saskatchewan rijeka (koja pripada slivu Hudsonova zaljeva), te rijeke Athabasca i Smoky (koje pripadaju slivu Arktičkog oceana).

Najznamenitiji dijelovi parka Jasper su planina Mount Edith Cavell, jezero Pyramid i planina Pyramid, jezero Maligne, jezero Medicinei dolina Tonquin, te ledenjak Athabasca (koji pripada ledenjačkoj dolini Columbia) i istoimeni Athabasca slap, te slap Sunwapta. Neka od najprivlačnijih mjesta za posjetitelje povezuje tzv. Put ledenjačkih polja (Icefields Parkway). Termalni izvor Miette, koji se nalazi na samom sjeveroistočnom ulazu u park, ima ugodnu temperaturu jer ga hlade planinski zvori. Park nudi i mogućnost kampiranja, planinarenja, šetnje, golfa, jahanja, alpskog i nordijskog skijanja (zimovalište Marmot Basin).

U parku je zabilježeno mnogo vrsta sisavaca kao što su grabežljivci: sivi medvjed, američki crni medvjed, puma, ris, vuk, gorska kuna, lasica, sjeverna riječna vidra; te biljojedi: wapiti, ušati jelen (Odocoileus hemionus) i bjelorepi jelen (Odocoileus virginianus). U alpskim područjima se mogu naći: divokoza, svisci, zviždači (Ochotonidae); dok u vlažnijim područjima žive: los, dabar, dikobraz i vjeverice.

Od oko ptica u parku najprisutnije ptice grabljivice su: bjeloglavi orao, suri orao, bukoč i mali sokol; te siva šojka (Perisoreus canadensis) i planinska sjenica (Poecile gambeli) na nižim dijelovima, dok se na višim dijelovima može naći i bjelorepi tetrijeb (Lagopus leucura), a na vlažnim plijenori, čaplje i divlje patke koje ovdje provode svoja ljeta.

Toliko o parku pa krenimo na ono bitnije. Dvojica kolega s posla, Brandon i Kristian, i moja malenkost smo spakirali stvari i odmah u petak s posla krenuli prema Jasperu. Imali smo 370km voznje do tamo. Dolazimo u kamp u petak predvecer i obilazimo kamp u kojem smo mislili prespavati, no evo i prvog problema, kamp je pun. :D Sva sreca ima malo dalje kamp koji je zamisljen vise kao prenociste u slucaju da se ovaj glavni popuni. Razlika je sto se u ovom drugom ne placa smjestaj, nema nikakvih ograda i ne smije se paliti vatra. Sve to ne bi bio nikakav problem da 2km nize nismo vidjeli velikog medvjeda kako seta slobodno. Nema garancije da nece doci do nas i upravo takva tabla sa upozorenjem stoji na ulasku :D No posto je bilo dosta ljudi tamo nadali smo se najboljem scenariju. Rasirili smo satore, popili koju pivu i otisli na spavanac jer nas je sutra cekala dugo planirana voznja po Overlander Mountain stazama.

Jutros je doslo zbilja brzo te ustajemo i pakiramo stvari jer do 11h se mora izaci iz ovog divljeg kampa. Krecemo prema gradu Jasperu na dorucak i usput obilazimo glavni kamp gdje uocavamo slobodno mjesto. Odmah ostavljamo stvari i uplacujemo depozit za kamping mjesto. Rasirili smo satore i mirno otisli do grada na klopu pa nakon toga u voznju.

Nakon sto smo se nasli u podnozju planine svijet se totalno promjenio u nesto bajkovito. Krajolik je toliko lijep da se ne moze opisati rijecima i sad sam tek upoznao ljepote Kanade. U tom trenu zaboravljas grad i sve sto se tamo dogadja te se prepustas prirodi i divljim zivotinjama koje se nalaze na svakom koraku i kao da su vec navikle na ljude pa uglavnom ne bjeze nikuda i dozvoljavaju fotografiranje. Svakim okretom pedale slijede sve ljepsi prizori. Proveo sam zbilja puno vremena u slikanju svih tih ljepota. Vrijeme je proletilo zbilja brzo u uzivanju i dolazi vrijeme da se spustimo sa planine na cestu te lagano cestom vratimo do auta. Nakon lijepe voznje malo smo se pocastili pivom i hot dogovima u kampu i sretni otisli na spavanac. Sutradan smo proveli u obilasku grada, klopi i povratku kuci sa puno lijepih uspomena i dogovorom da idemo opet za dva tjedna no ovaj puta u voznju cestovnim biciklima.















19.05.2014 ponedjeljak – Fort Edmonton and Terwillegar Park

I danas su me decki iz firme uspjeli iznenaditi stvarno zgodnim trailovima.. dali su si truda i proveli me 35km iskljucivo sumskih singletrackova i trailova.. ostalo su bili malo siri putevi.. gdje god da smo izasli na cistinu pogled je bio fenomenalan..

mogu samo zakljuciti da je ovo bio savrseni produzeni vikend.. 3 dana, 3 voznje, 200km…