12.07.2014 Jasper National Park

Proslo je poprilicno puno vremena od zadnje objave no posao je presao u rutinu pa nema smisla ponavljati se sa istim stvarima.. sve je i dalje u najbolje mogucem redu s razlikom da otkako je poprilicno zatoplilo ucestaliji su razni vikend izleti. Jedan od njih je razlog i ovog post-a. Radi se o izletu u Jasper National Park. Nekoliko podataka o njemu kopiranih sa Wikipedije:

Nacionalni park Jasper (engleski: Jasper National Park) je nacionalni park na istočnim obroncima kanadskog Stjenjaka na jugoistoku kanadske pokrajine Alberte, tek nešto zapadno od grada Edmontona. NP Jasper ima površinu od od 10.878 km² i osnovan je još 1907. godine. On svojom južnom stranom graniči s NP Banffom, s kojim je, zajedno s drugim susjednim parkovima Stjenjaka, upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Americi još 1984. godine pod nazivom “Nacionalni parkovi kanadskog Stjenjaka”

Ime je dobiom po traperu Jasperu Hawesu koji je vodio trgovačku postaju početkom 19. stoljeća, a šumski rezervat Jasper je osnovan 1907., da bi status nacionalnog parka dobio 1930. godine. Sjedište parka se nalazi u istoimenom naselju Jasper (Alberta) i 2011. godine je imao 1.916.677 posjetitelja. U parku izviru neke od najvažnijih rijeka ovog područja kao što su Sjeverna Saskatchewan rijeka (koja pripada slivu Hudsonova zaljeva), te rijeke Athabasca i Smoky (koje pripadaju slivu Arktičkog oceana).

Najznamenitiji dijelovi parka Jasper su planina Mount Edith Cavell, jezero Pyramid i planina Pyramid, jezero Maligne, jezero Medicinei dolina Tonquin, te ledenjak Athabasca (koji pripada ledenjačkoj dolini Columbia) i istoimeni Athabasca slap, te slap Sunwapta. Neka od najprivlačnijih mjesta za posjetitelje povezuje tzv. Put ledenjačkih polja (Icefields Parkway). Termalni izvor Miette, koji se nalazi na samom sjeveroistočnom ulazu u park, ima ugodnu temperaturu jer ga hlade planinski zvori. Park nudi i mogućnost kampiranja, planinarenja, šetnje, golfa, jahanja, alpskog i nordijskog skijanja (zimovalište Marmot Basin).

U parku je zabilježeno mnogo vrsta sisavaca kao što su grabežljivci: sivi medvjed, američki crni medvjed, puma, ris, vuk, gorska kuna, lasica, sjeverna riječna vidra; te biljojedi: wapiti, ušati jelen (Odocoileus hemionus) i bjelorepi jelen (Odocoileus virginianus). U alpskim područjima se mogu naći: divokoza, svisci, zviždači (Ochotonidae); dok u vlažnijim područjima žive: los, dabar, dikobraz i vjeverice.

Od oko ptica u parku najprisutnije ptice grabljivice su: bjeloglavi orao, suri orao, bukoč i mali sokol; te siva šojka (Perisoreus canadensis) i planinska sjenica (Poecile gambeli) na nižim dijelovima, dok se na višim dijelovima može naći i bjelorepi tetrijeb (Lagopus leucura), a na vlažnim plijenori, čaplje i divlje patke koje ovdje provode svoja ljeta.

Toliko o parku pa krenimo na ono bitnije. Dvojica kolega s posla, Brandon i Kristian, i moja malenkost smo spakirali stvari i odmah u petak s posla krenuli prema Jasperu. Imali smo 370km voznje do tamo. Dolazimo u kamp u petak predvecer i obilazimo kamp u kojem smo mislili prespavati, no evo i prvog problema, kamp je pun. :D Sva sreca ima malo dalje kamp koji je zamisljen vise kao prenociste u slucaju da se ovaj glavni popuni. Razlika je sto se u ovom drugom ne placa smjestaj, nema nikakvih ograda i ne smije se paliti vatra. Sve to ne bi bio nikakav problem da 2km nize nismo vidjeli velikog medvjeda kako seta slobodno. Nema garancije da nece doci do nas i upravo takva tabla sa upozorenjem stoji na ulasku :D No posto je bilo dosta ljudi tamo nadali smo se najboljem scenariju. Rasirili smo satore, popili koju pivu i otisli na spavanac jer nas je sutra cekala dugo planirana voznja po Overlander Mountain stazama.

Jutros je doslo zbilja brzo te ustajemo i pakiramo stvari jer do 11h se mora izaci iz ovog divljeg kampa. Krecemo prema gradu Jasperu na dorucak i usput obilazimo glavni kamp gdje uocavamo slobodno mjesto. Odmah ostavljamo stvari i uplacujemo depozit za kamping mjesto. Rasirili smo satore i mirno otisli do grada na klopu pa nakon toga u voznju.

Nakon sto smo se nasli u podnozju planine svijet se totalno promjenio u nesto bajkovito. Krajolik je toliko lijep da se ne moze opisati rijecima i sad sam tek upoznao ljepote Kanade. U tom trenu zaboravljas grad i sve sto se tamo dogadja te se prepustas prirodi i divljim zivotinjama koje se nalaze na svakom koraku i kao da su vec navikle na ljude pa uglavnom ne bjeze nikuda i dozvoljavaju fotografiranje. Svakim okretom pedale slijede sve ljepsi prizori. Proveo sam zbilja puno vremena u slikanju svih tih ljepota. Vrijeme je proletilo zbilja brzo u uzivanju i dolazi vrijeme da se spustimo sa planine na cestu te lagano cestom vratimo do auta. Nakon lijepe voznje malo smo se pocastili pivom i hot dogovima u kampu i sretni otisli na spavanac. Sutradan smo proveli u obilasku grada, klopi i povratku kuci sa puno lijepih uspomena i dogovorom da idemo opet za dva tjedna no ovaj puta u voznju cestovnim biciklima.















0 komentari:

Objavi komentar