Isto osoblje me ponovno vozi na aerodrom gdje ubrzo prolazim security check i ukrcavam se u avion. Naspram leta prema Londonu ovo je bilo zivo mucenje. Procitao sam 4 casopisa od pocetka do kraja, pogledao 3 filma u avionu te dvaput rucao, setao po avionu i umirao od dosade. Biti zatvoren 9 sati u limenci nije nimalo zanimljivo :D Cak ni zgodne hostese nisu mogle razbiti tu dosadu. No proslo je i to. Sletio sam u Calgary i odmah pravac u imigracijski centar. Bez ikakvog problema i samo uz pitanje kojim povodom sam dosao dobijam radnu vizu na godinu dana. No da sve ne bi bilo tako lijepo i krasno pobrinuli su se majstori koji iskrcavaju kofere. I nakon sat vremena od slijetanja kofera nije bilo na traci. Olaksanje sam nasao u tome sto je najmanje 20 ljudi iz istog aviona cekalo svoje kofere pa se nisam osjecao kao usamljeni slucaj. Majstori su prebacili kofere u kamioncic i ostavili ga parkiranog bez da su ga istovarili. Nakon sto se kamioncic pronasao i koferi su izasli. Sva sreca pa nisam imao blizu tempiran pokret dalje prema Edmontonu. Uzimam taxi i pravac u shopping centar po kanadsku karticu za mobitel te usb data stick za laptop. Da ja sam internet ovisnik, priznajem. :D
Posto sam to sve rijesio vrlo brzo taxijem odlazim do mjesta polaska autobusa prema Edmontonu. Sva sreca agencija ima lijepo uredjeno mjesto za prihvat gostiju pa sam iducih 3 sata proveo tamo surfajuci. Priblizava se i 18h te dolazi bus kojim odlazim prema Edmontonu. U busu naravno besplatni WIFI (samo zbog toga sam odabrao tu kompaniju :P ). No oci se sklapaju jer ako cu uracunati promjenu vremenskih zona budan sam od 2 ujutro. Stizem u Edmonton u 21.30h gdje me docekuje kolega Boris (kojem ne znam kako cu zahvaliti na svemu). Vozi me kod sebe gdje se nakon casice razgovora prevrcem u krevet.
0 komentari:
Objavi komentar